Ne vjeruj u moje stihove i rime
kad ti kazu, draga, da te silno volim,
u trenutku svakom da se za te molim
i da ti u stabla urezujem ime –
Ne vjeruj, no kasno, kad se mjesec javi
i prelije srmom vrh modrijeh krša,
tamo gdje u grmu proljeće leprša
i gdje slatko spava naš jorgovan plavi,
Dođi, čekaću te U časima tijem,
kad na grudi moje priljubiš se čvršće,
osjetiš li, draga, da mi tjelo dršće,
i da silno gorim ognjevima svijem,
Tada vjeruj meni, i ne pitaj više
jer istinska ljubav za riječi ne zna;
Ona samo plamti, silna, neoprezna,
niti mari, draga, da stihove piše.
Visocani.ba/poezijanoci.com
