Da sam znao da ću ovoliko nervirat većinu vicevima – davno bih postao komičar.
Kakogod premda ja lično znam najmanje 4 odlična mlada historičara u Visokom, jer sam to nekada i studirao, izvjesno je da će novi direktor visočkog muzeja biti magistar biologije.
Dakle Ervine, Mirna, Senade, Ermine, uzalud vam trud svirači. Šteta što vam niko nije javio prije nego što ste upisivali fakultet pod premisom da ćete nekad raditi u muzeju, da ste pogriješili fakultet.
Sve je ovo postalo totalno besmisleno i toliko tragično da je smiješno. Ovo je osjećaj kao kad nemaš nikako para pa ti postane smiješno i ne možeš se prestati smijati koliko si u minusu. Nije ti ni tužno, ni depresivno, već potpuno zabavno što si bez feninga. Jednostavno umireš od smijeha zbog potpuno nerealne situacije u kojoj nemaš ništa novca – nula.
Eh to je Visoko danas. Sve je potpuno beznadežno da je previše smiješno. Jednostavno nema više poente se boriti jer izgleda da je građanima sve ovo ok. Postoji samo određeni broj puta koji normalan čovjek može reći predsjedavajućem “kršite poslovnik” na vijeću, dok mu to ne postane besmisleno i smiješno.
Naravno dijagnoza Visočana je pored mentaliteta pokornosti i mentalitet familijarnosti i nezamijeranja. Jer ima ona “nikad ne znaš ko ti može valjati”.
S druge strane ja politiku ne doživljavam lično niti smatram da su mene građani birali da među drugim političarima tražim prijatelje. Moje kritike nisu lične već načelne. Ali to neka shvati kako god hoće, nisam stručan niti imam vremena da brinem o nečijim povrijeđenim osjećanjima.
Stoga od sada idu samo vicevi, čiji humor se ne izvodi iz toga što je dobar već što je istinit – i to tragično smiješno istinit.
