Dođu meni momenti pametovanja u gluha doba noći kad pokušavam zaspati, a ne ide, kad učim, a rečenica u mozak ne ulazi…
I onda lagano, odmičući se od zamorne svakodnevnice, prošetam prostranstvima misli, nekih mojih i nekih tuđih rečenica i definicija. Najlakše se bježi u baš ta prostranstva.
„Izražavanje je materijalizacija misli i zamisli.“ „Savjest je sistem vrijednosti koju svaki pojedinac ima spram svega što ga okružuje“.
Aktivna i pasivna legitimacija, status activus, positivus i negativus, građansko pravo, sekularna država, prvi i drugi nasljedni red, Opći zakonik za Crnu Goru, Gesundgesetz, norma, upravni akt, zakon…
U pozadini Anica Dobra gudi:
Dugo hodam vec
kroz moj rodni grad
izgleda mi da
vec je pao mrak
Moj grad je lep
kada je dan
al’ umoran je
i treba mu san
Kako ograničiti sekularnost u jednoj državi, gdje je ta granica, kojim je zakonom utvrđena, kako pravo na slobodu izražavanja i slobodu misli uskladiti, zašto nekome uskratiti pravo na informiranje posebno ako ti ga uskraćuje neko koga su birali da bude javan i transparentan.
Glupi glukometar pokazuje značajno male brojke, slatko dijete (da se zna nisam prepotentna i prezaljubljena majka nego majka malog vlasnika loše gušterače) jede u snu ne znajući ni da jede pa onda čekaj i otkucavaj minute ko godine, čekaj da se značajno mala brojka podigne na neku malo makar beznačajno višu, dok Anica Dobra oblači Svečane bele košulje, gledajući Beč i Drač. Simbolično sjaj i bijedu kurtizana – kulturizana.
Dok neizvjesnost tuče kroz damare, nabacuješ osmijeh ne želeći dati priliku za „Joj Bože, pa kako!?“.
I značajno mala brojka postaje značajnih 5,6 mmol/l i raste… Hvala Bogu! Samo još treba u red dovesti rastrzane misli i svečanu belu košulju zamijeniti roze pidžamom.
I onda kažeš „Rahmet vašoj duši Bentinže i Bante, zahvaljujući vama još ga imam!“ i misliš ipak „Hvala Bogu pa je to ta igla, pa nije neka druga, nije nelegalna, nije zabranjena, nije po njegovo tijelo loša, nego blaga i spasonosna.“
I dok moj grad tone u san, opet iz početka vrtim događaje i ljude. I na svima sam zahvalna, i onim koji su lekcija i onim koji su blagoslov, jer bez lekcije nikad blagoslov ne bih spoznala.
Laku noć njegovi prsti, laku noć svim mojim lavicama i želim vam dobre šećere i oštre igle, od kojih koža ne puca i koje ne stvaraju podljeve. I svima nam želim u Novoj godini pumpe, CGMove, i vrijeme bez hipoglikemije i vrijeme bez hipreglikemije i dobre Hb-ove…
I da ostanete u pameti kad već imate PTSPove!
A kad se ljudi o Vas ogriješe pametujući, oprostite im i tražite od Stvoritelja da im oprosti, nisu oni krivi što ne znaju!
I ne zamjerite nikome ništa, život se pobrine da sve vrati i nekad višestruko, hvala Bogu na tome!
