Pisati o nepravednim političkim sistemima uvijek je bilo opasno, nerijetko i po cijenu života. Nije li to jedan od dokaza koliko je pisana riječ snažan način borbe. Borba za slobodu mišljenja, življenja, slobodu govora. Borba za pravdu.
Ostavljena nam je u amanet borba. Dužni smo to onima koji su dali svoje živote ili bili poniženi za slobodu i ravnopravnost svih naroda u našoj državi.
Šutnja mi stvara pritisak na savjest. Realno bi bilo da više radimo, a manje govorimo ali u idealnom uređenju vlasti/vladavine. U Visokom je ovo uređenje predaleko od idealnog. Dužna sam onima koji su me izabrali u Općinsko vijeće Visoko da govorim. Ovo je moja borba u granicama mojih mogućnosti.
Prva nepravda učinjena je građanima Općine Visoko odmah na drugoj sjednici Općinskog vijeća, kada je vladajuća većina izglasala reportažu (cenzuru) prenosa sjednice. Na taj način uskraćeno je pravo uvida ko i kakve odluke donosi u ime Visočana i njihovih novčanika.
Uslijedila je netransparentna raspodjela kapitalnih ulaganja po kriterijima podobnosti. Uslijedilo je odbijanje od strane pozicije svih inicijativa i amandmana koji su bili neophodna podrška školama, udruženjima, poljoprivrednicima, mjesnim zajednicama, vjerskim zajednicama, privrednicima, podrška kulturi i sportu, samo zato jer su bili prijedlogom onih koji ne čine vladajuću većinu.
Ugostiteljima je u jeku turističe sezone beskompromisno i po nejednakim uslovima “bačen pijesak u oči. “Oni” su šutjeli, oborenih glava, ali suzdržani.
Način tretiranja se promijenio, nekada su neistomišljenici privođeni i zatvarani, sada je to atak na egzistenciju. O sportu i kulturi, o novim cjenovnicima pa posljedično i sudskim rješenjima nema potrebe da govorim, samo će nam se kazati.
Na kraju konačan obračun sa predstavnicima sedme sile. Brend “Televizija Visoko” hladno je bačen u ljubičasti kontejner. A radnici “klasirani”, i odvojeni, jedni traže svoja prava, a drugi su se za sada spasili. Zavisi kako i koliko ispunjavaju kriterije.
Svjesna sam da nije politički taktično ono što ću sljedeće kazati, i ne bi trebalo dirati u ovu materiju. Ali kazat ću: Jedino pozitivno u zadnje vrijeme, u Visokom, jesu iftari koje finansira kako je najavljeno bratska Općina iz Turske, mada se pojavljuje i informacija da su značajna sredstva iz budžeta Općine Visoko prošle godine preusmjerena u ove svrhe. Kako god, zaslužio je naš narod da ih neko pozove i uvaži pa makar i od njihovih para, (molim da mi se na ovu rečenicu ne stavi etiketa sarkazma).
Želim iskazati riječi podrške radnicima Televizije Visoko, ugostiteljima, građanima i privrednicima sa kojima se vladajuća većina osvetnički i na različite načine obračunava. Ostanite ustrajni, samo ih se nemojte bojati, vaš strah je njihova garancija uspjeha.
“Oni odoše, a neko drugi dolazi.”
