O, ako zbilja, dok je mrak kad san utiša duše žive, i s neba padne sjajni zrak na neme grobne ploče sive.....
Ti se ne boj više ni žege ni znoja niti razbesnele vejavice zimi – zemaljska si posla posvršav’o svoja i otiš’o kući...
Pokrij svoje nebo, Zevse oblaka parom i kušaj svoju snagu, kao dječak što stabljikama čička rubi glave, na hrašću i na vrhovima...
Ne za te nije čovjek kao ja što ljubav tužnu samo može da ti da, u ovom stanu ne postoji ništa što...
Dažd minu kao posle gatke; Svod sliči polju punom ruža; Odasvud glasi divlje patke, zeleno brdo puno spuža. Zadnji pram magle negde...
Kako reagovati na nepravdu? Ima li pravilan način za to? Neko uputsvo možda? Nažalost mislim da niko od nas ne može reći...
Slušam u mirnoj ljubičastoj noći gde šušte zvezde; I meni se čini da često čujem u nemoj samoći pevanje sfera na toploj...
Željna prinove kidam modre dijelove sudbine na komade Vidim ga da priča ali samo čujem tišinu kako vrišti Ruke su mi isijavale...
Priča kaže kako je Franz Kafka u parku kojim je svakodnevno šetao sreo djevojčicu koja je neutješno plakala zbog izgubljene lutke. Ponudio...
Sve me srce mome prijatelju vuče! On je bačvar. Ovdje stanujemo oba. Još od rane zore pa do gluho doba On teše...
