Od svog prvog razreda srednje škole počela sam trenirati nogomet ….
Tako svoju priču za Visoko.co.ba započinje Irma Hrnjić, bivša nogometašica, danas treniraca Ženskog nogometnog kluba “Lavice”.
Želja za ovim sportom rodila se vrlo rano još dok sam gledala svoju braću kako igraju i treniraju, jer sam s njima uvijek igrala i umišljala da sam “muškarčić”. Uvijek sam se nalazila u društvu dječaka i na pitanje ko će igrat obično bi uslijedio odgovor – Nek’ igra Irma i tako je sve počelo.
Želja za nogometom iz dana u dan je bila sve veća, nažalost nisam imala podršku nikad, uvijek su govorili nije to za tebe, dok nisam krenula u srednju školu, gdje sam krijući se počela trenirati u Kaknju kod svog trenera Dragana Ljubovića koji me je gledao kao svoje dijete i pomogao da budem uspješna.
Tako sam naredne 4 godine trenirala u Kaknju gdje su se počeli nizati i prvi uspjesi, nakon čega se pojavio momak u kojeg sam se jako zuljubila pa je i karijeru prekinuta. Nakon toga je uslijedila i udaja zbog čega godinu dana uopšte nisam razmisljala o nogometu. Međutim, nakon toga se ponovo rađa želja u potreba možda i veća ali sam nekalo smatrala da nogomet više nije za mene jer sam udata.
Ubrzo smo postali i roditelji i najikrenije, pojavio se neki osjećaj stida do trenutka kad sam “presjekla” i rekla sebi – Šta me briga šta ko misli i ja ću nastaviti sa nogometom.
Samo ovakva čvrsta odluka me je dovela sad do trenera ŽNK Lavice sa kojima sam postigla svoj prvi cilj i ostvarila svoju želju. Moja borba da budem trener se isplatila i danas ponosno kažem da sam najsretnja osoba na svijetu i zahvalna sam svom treneru Ljuboviću i jednoj osobi čiji identitet ne bih otkrivala, ali koja me je podržala u ovom kompletnom projektu.
Imam sjajnu ekipu uz sebe. Svojom radoznalošću i upornošću podsjećaju me na mene kad sam bila u njihovim godinama. Vlada odlična harmonija bez obzira što je ekipa od nekoliko generacija. Na svakom treningu se usvoji nešto novo i nekako sam srećna i pripremam im izazove za sljedeći trening. Često zateknem sebe kako razmišljam o tome da u lokalnoj zajednici ima još djevojčica koje vole nogomet i imaju psihofizičke sposobnosti da uspiju na zelenom terenu, ali, nažalost, nemaju mogućnost da treniraju i ostvare svoj cilj.
Visoko.co.ba
