Spusti se sveta zraka, na zapad sunce klonu…
Večernja molitva bruji tiho u svetom zvonu,
Već mrkle noći sjenka i s njome gusta magla
Na grešni svjet se sagla…
Ni jedne zv'jezde zračak, da plavim nebom sine…
Kivni se oblak motlja, svod neba krije vas;
U tužnom miru sve šuti, tek što iz daljine
Zakrešti sovin glas…
Ja sam na pustom brdu. Oh, kako željno s njega
Pogled mi leti tamo u sveti onaj kraj
Sa koga crni oblak i mrska tama bjega;
Sokoli sivi krili gone je u nepovrat,
Slobode brane sjaj!
Pa zdravo da ste mi, oj b'jeli sokoli sivi!
Sa ovog tužnog kraja srpski vam šaljem glas,
Gonite složno tamu, nek vam sloboda živi,
Nek sunce grije vas!
