Učenici trećeg razreda Gimnazije “Visoko” mjesecima su se intenzivno bavili projektom koji je tokom pet dana, od 10. do 14. aprila, pod nazivom “Sedmica historije”, predstavljen ostalim učenicima ove škole, upravi i sugrađanima.
“Sedmica historije” nastala je, prevashodno, na inicijativu učenika trećeg razreda jezičkog izbornog područja – Memić Tarika i Kulovac Sumeje. Uz pomoć grupe učenika trećeg razreda i podršku prof. Alme Skopljak, koja je doprinijela scenskom nastupu učenika, te prof. Hedije Sarač, koja se pobrinula za tačnost i preciznost historijskih podataka, učenici su imali nesvakidašnju priliku da se tokom pet dana u sedmici pomno, kroz prezentacije, dijaloge, monologe i intervjue, prisjete bosanskohercegovačke historije, posebno one od ‘92. do ‘95. godine.
Manifestacija je obuhvatila sljedeće aktivnosti:
1. dan predstavljena je knjiga “Molila sam ih da me ubiju”, autora Irfana Ajanovića. Na kreativan, ali, također, veoma potresan način predstavljene su strahote koje su u ratu proživjele i preživjele zatvorene i silovane žene Bosne i Hercegovine. Teško je bilo predočiti njihovu golgotu, izgovarati njihove vapaje, iskazati sav njihov bol, stid i očaj, koji inače preplavljuju stranice ove teške, ali tako važne knjige.
2. dan imali smo priliku pogledati isječke iz filma “Foča – crna kutija zla” i poslušati njegovog režisera Avdu Huseinovića. Upoznao nas je sa metodologijom snimanja dokumentarnih filmova, situacijama sa kojima se susreće u ovakvom poslu i dao nekoliko savjeta mladim licima iz publike. Bilo je veoma poučno slušati čovjeka koji je u postratnim godinama, a i dan-danas, govorio uime nevinih i nijemih žrtava rata i kojem, kako i sam kaže, i zločinci žele otkriti svoje tajne.
3. dan nas je dočekala strašna životna priča Ferida Spahića, čovjeka koji je preživio strijeljanje u Višegradu. O ovome smo slušali od odraslih ili gledali na malim ekranima, ali se to ne može mjeriti sa emocijama koje su preplavile školsku salu kojom je cijeli čas odjekivao samo glas preživjelog.
4. dan učenici su predstavili razvoj društveno-političke misli u Bosni i Hercegovini od srednjovjekovlja do savremenosti, stavljajući akcenat na intelektualce i političare koji su ostavili dubok trag na naše postojanje.
5. dan, koji je ujedno bio i završnica projekta, obilježili smo 15. april, Dan Armije RBIH. Na ovaj način htjeli smo učenike podsjetiti na ulogu i značaj Armije RBiH, da se nikada ne zaborave borci koji su bili spremni dati svoje živote braneći svoju domovinu. Zato smo ovu manifestaciju i završili radom Lamije Mostić koji je i bio posvećen upravo našim ljiljanima.
Lijepo je bilo vidjeti mladalačka lica zainteresovana za prošlost i sadašnjost naše domovine, ali je nas zanimalo i odakle je potekla ideja za ovaj projekat.
“Historija je kao gradivo u školi koje, ako ga dovoljno ne ponavljamo, brzo zaboravimo, ali ono nas ponovo dočeka. Nije samo agresija 90-ih ta koja je mene podstakla da se bavim ovim bitnim temama, podstakla me višestoljetna patnja Bosne i Hercegovine i bošnjačkog naroda kroz razne države i razne sisteme. Pokušali su da je unište bezbroj puta, ali ona, Bosna i Hercegovina, nadživjela je svaki pokušaj uništenja. Sedmicom historije pokušali smo dati naš doprinos kulturi sjećanja na sve ono što se desilo BiH kroz historiju. Ona je svakako moj najveći motiv i moja najveća inspiracija. Ostaje mi da pozovem mlade ljude, moje vršnjake, da čuvamo istinu od zaborava i da BiH učinimo boljim mjestom za život!”, rekao nam je Tarik Memić.
S druge strane, i Sumeja Kulovac nam je otkrila svoj motiv: “Pošto sam dijete čovjeka koji je prošao kroz pakao zločina VRS, na meni ostaje da pričam o nesrećama koje su zadesile naš narod tih kobnih godina rata. Ako mladi i preživjeli ne budu pričali, dovodimo se u rizik da nam se opet isto ili, možda, gore desi. Koristim priliku da pozovem sve mlade da se zajedničkim snagama sjećanjem na prošlost borimo protiv onih koji su željeli i koji žele da unište našu domovinu Bosnu i Hercegovinu”.
Da je ova manifestacija ostavila veliki trag na naše učenike, svjedoče i riječi Amile Dizdarević, učesnice i gledateljice: “Ja sam dala glas Almasi, jednoj od žena koja je tih godina proživjela golgotu. Potresne ispovijesti o silovanju, strijeljanju, mučenju nevinih Bošnjaka, samo zato što su se tako zvali, na mene su ostavile ogroman utisak. Ovaj, slobodno mogu reći, najveći školski projekat koji su inicirali učenici bio je u isto vrijeme i potresan, interesantan i koristan za sve mlađe generacije i sugrađane koji su iz dana u dan dolazili i gledali naš program.”
Zato se iskreno nadamo da će se ovaj projekat nastaviti i sljedećih godina i da će se u njega uključiti i nove generacije.
Visoko.co.ba/Lejla Tajić/Gimnazija Visoko
