Nedavno je u našem listu izašao tekst pod nazivom: “Čija je briga državni tim?”. Fokus je bio na rukometnoj reprezentaciji koja je u nikad lošijim uslovima izborila plasman u baraž a da niko iz države koju predstavljaju rukometni zmajevi nije pitao njih. No, kako je Bosna i Hercegovina zemlja apsurda, još jedan u nizu je da se, ustvari, ni sam RSBiH ne brine o državnim reprezentacijama. Čast pojedincima iz kancelarije krovne kuće bh. rukometa, ali ovaj sport u našoj zemlji lagano pada na niske grane.
Ako krenemo redom, postoji stara izreka da riba smrdi od glave. Glava RSBiH je Izvršni odbor, koji donosi sve najvažnije odluke o bh. rukometu, ali taj Izvršni odbor nije se sastao gotovo pet mjeseci. Prošle sedmice trajali su pokušaji da se sastane IO, no ostalo je samo na pokušajima. Sastanak je bio zakazan za petak, ali je odgođen za ponedjeljak, a nakon toga je odgođen do daljnjeg. Kako sada stvari stoje, IO se neće ni sastati, ali bi trebalo Predsjedništvo RSBiH. Enid Tahirović, Nevenko Herceg i Zdravko Miličević su vodeći ljudi bh. rukometa.
Ako ćemo pošteno, ne omalovažavajući ničije obaveze, u posljednjih nekoliko mjeseci javnost u bh. rukometu na raspolaganju je imala samo jednog čovjeka, a to je Tahirović. Naravno, tu se misli na ljude iz samog vrha bh. rukometa, članove IO. Ono što je realno u ovom trenutku jeste da sva briga oko bh. rukometa počinje i završava u kancelariji RSBiH, a to je žalosna činjenica, koja izaziva pitanje: “Kako onda da se država brine o bh. rukometu i reprezentacijama, kada se o njima ne brinu ni ljudi koji vode bh. rukomet?!”.
Onda je odgovor sasvim realan – da nije čudno što od bh. rukometa država i njene institucije okreću leđa. U IO RSBiH sjedi 12 ljudi, ali vjerujem da javnost u BiH, posebno ljubitelji rukometa, sa sigurnošću može reći da poznaje samo tri člana. Ostali članovi ne da nisu imali neki utjecaj u rukometu, iako i sam ne znam gdje jesu i na koji način, već se nikad nisu predstavili javnosti. Pitanje je koliko su, ustvari, pogledali utakmica državne reprezentacije i koliko su novca donijeli u RSBiH? Koliko su pomogli rad bilo koje bh. selekcije? Da li su i koliko upućeni u dešavanja u domaćim takmičenjima?
Da su ozbiljni, kao što nisu, i da iole ozbiljno shvataju svoju poziciju u bh. rukometu, kao što ne shvataju, vjerovatno bismo mogli biti jedan od najjačih saveza u regionu i ponajbolja reprezentacija. Isti taj IO navodno je obećao selektoru A tima Draganu Markoviću ugovor na četiri godine, a onda mu dao na tri mjeseca i najavio konkurs za selektora bez obzira na to kakve će rezultate Marković imati u kvalifikacijama za SP. No, i tu je neko pogriješio, pa sastanak nije održan, a Marković ostaje selektor. Naravno, o ovoj temi niko se nije oglasio, niko osim predsjednika Enida Tahirovića, generalnog sekretara Smaje Karačića i direktora reprezentacije Mirze Muzurovića, a o nekim članovima IO ne možete pronaći informacije ni na Googleu. A u Izvršnom odboru sjede: Enid Tahirović, Nevenko Herceg, Zdravko Miličević, Edvin Beganović, Ranko Gligorić, Ivan Ševo, Aleksandar Miljuš, Dragan Kojić, Adnan Šteta, Petar Skočibušić, Tajma Kapić i Slobodan Zadro.
Još na početku sezone naredni vikend (20. i 21. februar) isplaniran je za okupljanje muške juniorske reprezentacije, ali od toga neće biti ništa. U prvenstvu je pauza i utakmice narednog kola igraju se u srijedu, 24. februara. Okupljanje izabranika Jasmina Mrkonje trebalo je biti u Hercegovini, pa se spominjalo Visoko, ali na kraju ga neće biti. A ko je kriv, to se neće saznati. Najžalosnije je to što se reprezentacija okupila prije deset mjeseci, a u aprilu ove godine igra kvalifikacije za EP. Igramo na domaćem terenu u Brčkom, a s obzirom na to da je sada jedina vjerovatna stvar da će prije turnira juniori imati samo jedno okupljanje, i to u martu, onda kakav rezultat očekivati? Da budemo realni, samo da se ne obrukamo. Jer okupljanje je bilo planirano za decembar, januar i februar, a nijedno se nije desilo.
