Iako obično pišem izazvana vanjskim utjecajima na moje emocije, ovaj put odlučila sam se uzeti tipkovnicu u ruke iz potpuno drugih razloga. U razgovoru s nekim meni bliskim osobama o pokretačici svijeta – ljubavi, shvatila sam da se nikad nisam aktivno bavila ljubavlju kao bazičnim elementom ljudske opstojnosti. I ovako kako napisah, moglo bi se pretpostaviti da će naredni redovi biti suhoparni i žilavi za čitanje. Promijenit ću ton.
Čovjek je stvoren iz ljubavi, čovjek je stvoren s potrebom za ljubavlju, čovjek zbog ljubavi, od ljubavi i s ljubavlju živi i umire. Pjesnici su najveću inspiraciju nalazili u ljubavi. Od Penelope na ovamo, vjerna ljuba čeka ljubljenoga. Od prapočetka svijeta zapravo, još kad su se Adem i Hava/ Adam i Eva tražili prostranstvima nenaseljene Zemlje.
Neću se ja baviti Odisejem i vjernom Penelopom, niti velikim pričama klasične književnosti, jer one su ipak dio književnosti. Budući da sam se već napočetku ogradila od vlastite emocije, pričat ću o iskustvima ljudi koji me okružuju i njihovoj percepciji emocije.
Jako je važno imati na umu da ljubav različito znači različitim ljudima. Neko zavoli odjednom, ishitreno i nerazumno, ili pak jako i neodoljivo, neko zavoli sporo, neosjetno i iz prijateljstva, a neko ne zavoli nikada. Neko voli trajno, neko tajno, neko kratko, neko nikako. To je tako. Fenomen ljubavi, baš kao i druge unutrašnje potrebe čovjeka različit je ponaosob.
Ljubav je, valjda, jedina stvar koju ne treba objašnjavati niti tražiti joj razlog,a mi smo ipak skloni tražiti razloge za ljubav i kontra ljubavi.
Iz priča ljudi oko mene, shvatila sam mogo toga. Jedna ona zavoljela je njegov osmijeh i način na koji se šali još kad je imala 16 i to je bilo presudno za odluku na brak. Kad su se sve šale ispričale i kad je osmijeh postao nešto mračniji i rjeđi, ljubav je krenula u tonuće, a brak se postepeno gasio. Sad oboje imaju nove veze i ljubavi i dvoje odrasle zajedničke djece.
Jedna druga ona je imala neku ljubav, iskrenu i pravu, međutim pravu samo svoju. On, njen Vronski, kako ga je zvala, nije baš bio istog emotivnog statusa. Odgovarala mu je njena ljepota, inteligencija i status u društvu. U trenutku kad je naišla neka koja ima svega toga malo više, odlepršao je u potrebi za više. Ona je odlučila više ne vjerovati u ljubav. Međutim, ne pita se ona, i sad živi svoju bajkicu s nekim drugim njim, koji ju voli i kojeg voli. Leptir s početka pasusa žali, međutim to više nije ni važno.
Treća ona, samovoljna i samovlasna, vjerovatno otkako se rodila, nikad ljubavi nije davala ni šansu. Sama, svoja, mrzovoljna,ohola, lijepa i ledena otopila se pred njegovim crnim očima, mračnim kao noć, mrzovoljnim i svojim. Po nekakvom unutrašnjem profilu on je stvarni dr. House, mrzovoljan, zajedljiv, isfrustriran, al u nju ludo zaljubljen. Ipak kad, slušate njihov razgovor sa strane, ne čini vam se da slušate dvoje koji se vole nego dvoje koji se podbadaju. Ipak, složni su u tome, da ih vječita prepirka drži zagrijanim, zaljubljenim, i da mentalna gimnastika svaki dan njihovu ljubav održava svježom.
Jedan on mi je pričao kako je u svojoj njoj vidio Sunce, Mjesec, šumu, potočić, cvijet, proljeće, snijeg na obroncima Kilimandžara, i aj sam mu umrla od smijeha. Kad sam upoznala nju, shvatila sam zašto on to kaže. Ona jeste sve to i još više od toga. On je njoj svemir i sve što u njemu ima. Ne mogu da shvatim kako neko tako blesavo može cvrkutat po cijeli dan i to već 15 godina, al oni cvrkuću i super im je. Živi mi bili.
Neke ljubavi su tužne, nelijepe, frustrirajuće, neostvarene i neostvarive. Onoj strani koja voli padaju teško. Jedan on se zaljubio, a ona ga je zaledila. Sad više ne vjeruje nikome. Od ljubavi je odustao. Ja se samo nadam da i ljubav od njega odustati neće.
On je oženjen, ona je udata. Supružnike vole po navici, a jedno drugo po potrebi. Sastaju se kradom, kad stignu. Žive u blaženom polusnu. Čekaju nešto da ih trzne pa da se ili bore ili da izgore.
I onda slijede tri tačkice. Ovakvih priča je koliko i stanovnika na planeti. Svako ima svoju priču i svoj razlog. A da ne budem baš potpuno ekskomunicirana iz ove priče reći ću samo ovo: Ljubav je bol, a Bol je na Braču!
