Ratovi saopštenjima, optuživanja, odgovori, krivica sudija, krivica igrača, spremnost, nespremnost. Otprilike svake godine u martu u bh. rukometu počinje raskrinkavanje “istine”. U bh. rukometu svako ima svoju istinu i svako se bavi njome kada se njemu desi nepravda.
I obično ono što se dešava jednom klubu ne zanima onih drugih 13 ili 15, ma nebitan broj. I obično je nebitno ono što se dešava drugim, ali kad se “meni” desi onda je to svetinja i istina.
Podsjećam, prošle godine sam sedam kola prije kraja najavio scenario opstanka u Premijer ligi BiH. Niko se ne nije osvrtao, niko jer je velika većina bila u “talu” s jednim klubom, a drugi klub su odlučili da pošalju u niži rang. Dobro svi kažu da nisu znali da je drugi klub u teškoj poziciji i treba svi da vjerujemo.
Problem je što svaki klub ima svoje sudije. Problem je što je svaki klub učestvovao u nekom “namještanju”, pa “neće” da se miješa u neke nerazumne radnje, koje se tiču drugih klubova. I tako svake godine u krug, akteri različiti, ali obično se svi izredaju i onda nema nevinih.
A najveći dobitnik su sudije, koje dobiju svoje dnevnice. Sude za ovog ili onog, ali naplate. Nekom se zamjere, ali tom nekom vrate za tri-četiri kola i mirna Bosna.
Podsjećam, pisao sam i o sudijama – zaradio prijave, a govorili mi:”Šta se ti tim baviš? Ima važnijih stvari!”
Ima, kako nema. Ima nepravde, ali ona je, ponavljam, velika, samo kad se “meni” desi. I opet će sve biti isti. Neko je oštećen prošle godine, neko ove, a neko će biti naredne i svi će da se prave kao da je sve uredu, a ima nas koji vidimo da nije uredu, ali vjerujemo da hoće. Ne znam kad, ali hoće.
