Inicijativa kreiranja pješačke zone u ulici Čaršijska u Visokom je intuitivno i logično rješenje, podržano navikama građana i svjetskim urbanim tendencijama – Tijana Tufek Memišević.
U Visokom se trenutno dešava nešto za čim gradovi svijeta čeznu i nešto što je redovna tema svjetskih konferencija o urbanizmu – aktivno učešće građana u transformaciji i planiranju održivih, inkluzivnih i zdravih urbanih cjelina. To je naročito izraženo posljednjom inicijativom udruženja Setup koje već godinama neumorno iznalazi pozitivna rješenja za razvoj grada Visoko.
Ovim putem želim da pružim otvorenu podršku inicijativi kreiranja pješačke zone u ulici Čaršijska koju je pokrenulo ovo udruženje i pozovem kolege iz struke da učine isto. U ulici bi se uveo limitiran režim kolskog saobraćaja u korist pješaka, izuzev vozila hitne pomoći, vatrogasaca, dostave i lokalnog stanovništva.
Inicijativa predstavlja vrlo intuitivno i logično rješenje, podržano samim navikama građana i prethodnim iskustvom zatvaranja ulice u ljetnim mjesecima. Prednosti ovakve urbane transformacije su višestruke, a dokazane su na primjerima gradova diljem svijeta – od evropskih sa uskim historijskim ulicama do velikih svjetskih metropola sa mnogo širim i dužim saobraćajnicama. Pojačan pješački saobraćaj dokazano generiše veću ekonomsku dobit za područje u kojem je primijenjen. Lokalno poslovanje može samo da crpi benefite od većeg prisustva potencijalnih korisnika i kupaca. Stvara se siguran prostor na otvorenom za djecu, starije i omladinu. Uz podršku građana i gradske uprave pješačka zona u ulici Čaršijska može zaista postati izvanredan prostor za socijalizaciju, rekreaciju, ugođaj, objedovanje na otvorenom, interaktivno druženje, turizam, umjetnost, odmor i jačanje lokalnog identitet.
Prenamjene ulica su naročito došle do izražaja tokom Covid-19 pandemije, kada su gradovi i lokalne uprave širom svijeta uvidjeli značaj javnog prostora za zdravlje i mobilnost građana. Pokrenute su inicijative za djelomična ili potpuna zatvaranja određenih gradskih ulica, koje su u nekim gradovima usvojene i kao permanentno rješenje, kao što je slučaj u Stockholmu, Parisu, Bogoti, San Franciscu i drugim gradovima.
Postoje različiti koncepti zatvaranja ulica kao što su pokreti pod nazivima Open Street, Shared Street, Slow streets, Streatery, Al Fresco i sl. Naravno, nijedan model nije primjenjiv na većinu gradova, nego se rješenja prilagođavaju lokalno-specifičnim uvjetima. No, generalni princip je isti – dominantno osnažiti pješačko prisustvo u odnosu na vozila. Konačno rješenje treba biti formirano u zajedničkoj saradnji svih sudionika – od građana, stručnjaka do lokalne uprave sa pomnom evaluacijom stanja. Vrlo je značajno voditi računa o pristupačnosti prostora osobama sa invaliditetom, te jasnoj i adekvatnoj signalizaciji na počecima i unutar zone.
Kao najčešći razlog suprotstavljanju ovim pokretima navodi se strah od povećanih saobraćajnih gužvi i nepristupačnost, ali to su upravo problemi koji se transformacijama ulica nastoje i uspijevaju riješiti, uključujući smanjenje zračnog zagađenja od izduvnih gasova, te smanjenje saobraćajnih nesreća i povreda pješaka. Čest kontra-argument je da će se ukidanjem prolaza kolski saobraćaj “preliti” i opteretiti susjedne ulice, no u praksi se pokazalo da samo saznanje o ograničenju pristupa demotiviše vozače za upotrebom vozila ako ono nije nužno.
Za očekivati je da će u početku biti potrebno prilagođavanje navika kretanja lokalnog stanovništva, što vjerujem neće biti teško, obzirom na prethodno iskustvo. Građani ovog dijela grada svoj doprinos najviše mogu dati kroz diskurs i informisanje ostalih sudionika u inicijativi o svojim navikama kretanja, kako bi se uspostavio najbolji režim saobraćaja i odredio najbolji period limitiranja.
Primjera radi, italijanski gradovi poput Rima, Firence, Milana i Pize dijelove svog historijskog jezgra zatvaraju za vozila režimom limitiranog saobraćanja u određenim vremenskim periodima, a važe za neke od najposjećenijih turističkih gradova na svijetu. I lokalno stanovništvo kao permanentni korisnici, kao i turisti kao privremeni našli su način da prilagode svoje navike kretanja unutar tih zona.
Pontevedra je španjolski grad koji je krajem 1990-tih uveo model baziran na maksimalnom isključenju kolnog saobraćaja u korist pješaka. Od tada do danas zabilježava smanjenje saobraćajnih gužvi, pad emisije CO2 od otprilike 70% i značajnu ekonomsku dobit uslužnih djelatnosti.
Uz pomoć arhitektonskog biroa Gehl Architects 2010-tih godina, gradska uprava New Yorka napravila je studiju urbane transformacije i smanjenja kolnog saobraćaja u jednoj od najznačajnijih svjetskih ulica, Broadway. Pored ekonomskog, konačni projekat donio je niz benefita u vidu smanjenja nesreća i povreda pješaka, ekonomsku dobit, veće učešće mlađe i starije populacije u javnom prostoru, kao i generalno veću satisfakciju građana. To su samo neki od mnogobrojnih primjera širom svijeta, koji i dalje rastu.
U Visokom je riječ o manjoj ulici u gradskom jezgru na dionici koja se može preći za 10-15 minuta prosječnog ljudskog hoda. Gradu bi čak bilo od koristi proširiti taj koncept i kroz ulicu Alije Izetbegovića, što se može učiniti i kroz drugačije prilagođen režim u ovom dijelu.
Suštinski, velika prednost ovog koncepta jeste njegova fleksibilnog i reverzibilnost. Stoga, zaista ne preostaju opravdani razlozi da se inicijativa udruženja Setup ne uvaži.
Stojim na raspolaganju udruženju Setup, građanima Visokog i gradskoj upravi za stručno savjetovanje po pitanju ove inicijative.
Dr. sci. Tijana Tufek Memišević dipl.ing.arh, arhitektica i urbanistica
Član naučnog odbora Svjetskog Udruženja gradskih i regionalnih planera ISOCARP
Član upravnog odbora Bosanskohercegovačke američke Akademije nauka i umjetnosti
