Nismo mi to što naša tijela hoće,
i što se sada u jednom grču lome,
mi ljubavi smo samo dvije samoće
u životu ovom providnome.
Ko oka dva što zajedno gledaju,
a jedno drugo nikada ne vide.
Ko oka dva što sjaj prelijevaju,
i plaču, i snivaju stvari posve vidne.
Visocani.ba/poezijanoci.com