“Flora i fauna lagune nisu se promijenile za vrijeme mjera ograničenja kretanja i okupljanja. Promijenila se samo naša šansa da ih konačno vidimo”, kaže zoolog Andrea Mangoni uranjajući kameru u more koje oplakuje Veneciju da bi istražio podmorski život u doba koronavirusa.
Rak pruža kliješta da bi ulovio svoj plijen, morskom površinom lagune plivaju meduze, a pokraj njih mirno plivaju jata riba. Morski puževi i školjke čvrsto su se zalijepili za drvene stupove na kojima počiva ‘plutajući grad’, a alge u svim bojama njišu se kako ih nosi struja.
U Veneciji od početka ožujka nema turista, njezine kanale i morsko dno ne uzburkavaju tisuće brodica, taksija, vaporetta, gondola ni privatnih brodica.
Prigoda je to za Andreu, čiji je posao popularizacija zoologije, da napravi mnoštvo snimaka. Njegova fotografija meduze koja lijeno pliva kristalno čistim kanalom nebrojeno je puta podijeljena na brojnim društvenim mrežama.
“Sediment se zadržava na dnu pa sada možemo vidjeti i do dubine od 50 do 60 centimetara, a ponekad i metar ispod površine.
“Zahvaljujući tim promjenama možemo promatrati životinje koje su u uobičajenim okolnostima doslovno skrivene u mutnoj vodi lagune”, kaže te pojašnjava da u dvadeset godina, koliko već radi u Veneciji, nikada dosad nije vidio “tako bistro more”.
“Jedina je razlika u tomu što su se neke životinje koje su dosad boravile u većim i širim kanalima, sada uspjele domoći kanala u povijesnome središtu grada jer ondje više nema gondola, motornih čamaca ni manjih privatnih brodica”, kaže.
“U Veneciji se nisu smanjili samo promet i zagađenje što ga donose brodovi i manje brodice. Manje je i buke, još jednog oblika zagađenja koji uznemuje brojne žive organizme u laguni”, kaže za AFPTV Marco Sigovini, istraživač iz Venecijanskog instituta za morske znanosti (ISMAR-CNR).
Tvrdi da je u kanalima u povijesnom središtu grada ugledao i hobotnicu, koja nikada dosad nije uočena na tome mjestu.
“Fauna i flora venecijanske lagune zapravo su mnogo raznolikiji i zanimljiviji nego što biste pomislili. No s obzirom na to da je more uvijek mutno, na takve organizme i ne obraćamo pažnju”, kaže Sigovini.
Ne iznenađuju ga ni meduze u kanalu u povijesnom središtu. “U posljednjih su 20 do 30 godina meduze sve brojnije u našim morima. Sve ih se češće može opaziti i u laguni, osobito u nekim dijelovima godine kada ih vjerojatno donesu struje. U uobičajenim je okolnostima promet kanalima vrlo intenzivan, pa je vrlo moguće da stradaju od propelera.”
“Čovjek ima dojam da je na nekom koraljnom grebenu. Mnoštvo je boja i izvanrednih oblika života koji lagunu čine jedinstvenom”, kaže Andrea Mangoni, čije fotografije nastaju uglavnom na putu prema radnome mjestu.
No Sigovini je manje entuzijastičan kad je posrijedi oporavak ekosustava jer smatra da mjere ograničenja neće dugoročno popraviti stanje u laguni.
“Mislim da tih nekoliko mjeseci ograničujućih mjera neće biti dovoljno za značajnije promjene u kvaliteti i oporavku našeg ekosustava.”
Visocani.ba/Visoko.co.ba/federalna.ba
