Svaki dan razmišljam o pričama o našem gradu Visoko. Vjerujem da 90 posto ljudi znaju na šta mislim, ali time što pričaju nisu ništa pogrešno rekli. Ali ja gledam tu situaciju na drugačiji način. Svakodnevno se susrećemo o zagađivanju prirode, psima lutalicama, nanošenje štete na novoizgrađenim objektima i još mnogobrojnim stvarima. Povodom svega toga, dugo mi je trebalo da započnem ovu priču jer toliko stvari imam u glavi, da je sve toliko bitno i važno za reći i sve bi trebalo staviti na prvo mjesto. Kada biste prošli kroz naš grad i vidjeli svaki dijelić njega, mogli biste uočiti koliku vrijednost naš grad ima. Počevši od naziva našeg grada Visoko, koji je grad bogate povijesti koja nas vodi daleko u prošlost. Visočke piramide koje su naučna teorija gospodina Semira Osmanagića koja tvrdi da se nedaleko od našeg grada nalazi više piramida izgrađenih ljudskom rukom u davnoj prošlosti. Možda to nekima izgleda prilično dosadno, ali to je ustvari tolika vrijednost da ljudi iz dalekih zemalja dolaze u naš grad da vide njegov značaj. Ali to su sve razmišljanja nas 50 posto koji gledamo to iz drugačije perspektive. Ljudi su krivi jer ne znaju čuvati te vrijednosti i jedva čekaju da se otuđe iz grada misleći da će negdje drugo biti bajnije. Nijedan grad nije kao rodni, kao onaj u kojem su te mati i otac odhranili i u kojem ćeš ti njih odhraniti. Ali, kada se otuđiš, jednom kad budeš prošao stari put i ulicu, zastaćeš i upitati se ”ZAŠTO SAM OTIŠAO”? Odgovor će ti dati samo suza na tvom licu. Proći ćeš putem kamenitim gdje si kao dijete prolazio često da se sretneš sa svojim ljudima da nađeš svoje mjesto. Ali ćeš se sjetiti da si to već odavno precrtao.
Vratitćeš se tamo daleko odakle si i došao. Uvijek ćeš misliti na svoj rodni kraj, jel tamo ima neko ko ti je drag , a u mislima će ti stajati pitanje “ZAŠTO SAM OTIŠAO TAKO DALEKO”?
