Visoko se već dugi niz godina manifestacijom “Dani otpora agresiji na području Grada Visoko” sjeća sudbonosnih dana sa početka 1992. godine, kada su Visočani jasno pokazali opredjeljenje da brane domovinu Bosnu i Hercegovinu.
Ovogodišnja manifestacija trajat će od 14. aprila do 3. maja. O ciljevima manifestacije, njenim sadržajima i porukama koje će biti upućene, ali i o razvoju Visokog danas, razgovarali smo s gradonačelnikom Mirzom Ganićem i predsjedavajućim Gradskog vijeća Almirom Ljeskovicom.
Njegovanje kulture sjećanja i pamćenja je naša trajna obaveza, jasno je kazao na početku razgovora gradonačelnik Ganić.
– Cilj ovogodišnje manifestacije, kao i svih prethodnih godina, je podsjećanje na događaje u našoj, ne tako davnoj, prošlosti. To je prilika da se obilježe neki od najznačajnih događaja iz perioda od referenduma za nezavisnost Bosne i Hercegovine pa sve do momenta, konkretno 3. maja 1992. godine, kada je agresor otvoreno, sa artiljerijskim i raketnim oružjem, napao po civilnim ciljevima u gradu i okolini Visokog. Mart i april 1992. godine su vrijeme kada su se događaji smjenjivali kao na filmskoj traci. Sa jedne strane postojala je nada da do agresije i rata neće doći, a sa druge strane patriote su pokazale spremnost da brane Bosnu i Hercegovinu ukoliko bude potrebno – kazao je Ganić za Stav.
Predstavio je i programske sadržaje ovogodišnje manifestacije, uz poziv svim zainteresovanim da budu dijelom aktivnosti.
Naime, manifestacija počinje polovinom aprila, kada se obilježavaju dani kada se formirala Armija Republike Bosne i Hercegovine.
– U sklopu manifestacije učestvujemo i u obilježavanju Dana Armije na višim nivoima, a u programu je i obilježavanje godišnjice smrti komandanta Armije Republike Bosne i Hercegovine armijskog generala Rasima Delića. Također, obilježavaju se godišnjice pogibije naših heroja Hazima Dedića 22. aprila i Nedžada Gazibare 27. aprila, dobitnika najvećih ratnih priznanja Zlatne policijske značke i Zlatnog ljiljana. Pored toga, tokom manifestacije obilježavamo i prvo postrojavanje jedinica TO i PL-a uz prvo podizanje zastave sa ljiljanima u kasarni u Visokom te marš putevima transporta naoružanja opkoljenom Sarajevu. Manifestacija se završava 3. maja, kada su branioci iz Visokog krenuli u borbena dejstva na pravcu Visoko-Sarajevo kao pomoć zbog napada na Sarajevo 2. maja i zarobljavanja predsjednika Alije Izetbegovića. Ovo su samo neke od najznačajnijih aktivnosti, a tu je još niz aktivnosti poput časova historije, dokumentarnih filmova koji su snimljeni u povodu otpora i odbrane od agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu – naveo je Ganić.
Herojski otpor
Trećeg maja 1992. godine pale su prve granate na Visoko. Građanima je bilo jasno da bez otpora nema ni slobode.
Ganić je podsjetio na historijski slijed događaja, otpor koji je pružen, kao i na veliku ulogu boraca i šehida.
– Tog dana pale su prve granate na Visoko, u najvećoj mjeri po civilnim objektima, od kojih su stradali nevini građani Visokog, ali i nanesena značajna razaranja civilnih objekata. Trećeg maja su jedinice Teritorijalne odbrane i Ministarstva unutrašnjih poslova Bosne i Hercegovine krenule u borbena dejstva u pravcu Sarajeva kao odgovor na dešavanja od 2. maja 1992. godine, kada su ekstremne snage SDS-a uz pomoć jedinica JNA zarobile predsjednika Izetbegovića i napale Sarajevo sa ciljem zauzimanja Predsjedništva, drugih vitalnih objekata u Sarajevu, želeći da na taj način stave glavni grad pod punu kontrolu agresora – kazao je on.
Sarajevski branioci i bosanske patriote su pružile herojski otpor, a legalni organi vlasti u Visokom su u cilju pomoći braniocima Sarajeva poduzeli odgovarajuće akcije, nastavio je Ganić.
– Moramo naglasiti da se uvijek u svim djelovanjima prvobitno davala prilika za mirno rješavanje svih otvorenih pitanja, ali i iskazivala spremnost za odbranu domovine. Do kraja 1991. i početka 1992. godine sve do referenduma desio se niz dramatičnih događaja, kako u Bosni i Hercegovini, tako i u Visokom. Upad titogradskog korpusa JNA u Bosnu i Hercegovinu u jesen 1991. godine, napad na selo Ravne a kasnije i napad na dubrovačko zaleđe i sam grad Dubrovnik uvjetovalo je mobilizaciju kompletnog rezervnog sastava MUP-a Republike Bosne i Hercegovine u septembru 1991. godine. I u Visokom je izvršena mobilizacija pripadnika rezervnog sastava milicije i uspostavljanje stanica milicije na cijeloj teritoriji Visokog – naveo je Ganić.
U Visokom su do agresije bile stacionirane tri kasarne JNA, uz vrlo jaku artiljerijsku jedinicu, sa nekoliko značajnih strateških objekata i lokacija, kako za Republiku Bosnu i Hercegovinu, tako i za samo Visoko, podsjetio je on.
– Odlukama JNA naoružanje TO je bilo pod kontrolom JNA i nalazilo se u skladištima TO u kasarni Majevica. U martu i aprilu 1992. godine, nakon referenduma, dešava se niz događaja koji će dobrim dijelom i opredijeliti Visoko u odbrani od agresije. Prvo su visočke patriote odgovorile na barikade ekstremista u Sarajevu, ali i na više provokacija u mjestima gdje većinski živi srpsko stanovništvo, nakon objavljivanja rezultata referenduma blokiranjem svih prilaza gradu Visoko i onemogućavanju pristizanju pojačanja iz kasarni JNA ekstremistima koji su blokirali Sarajevo. Polovinom marta stanje na terenu je bilo takvo da smo imali ekstremiste SDS-a na jednom dijelu teritorije općine koji nisu priznavali legalne organe vlasti (naselja Čekrekčije i Zimča) i prekinutu regionalnu i magistralnu komunikaciju Sarajevo – Zenica. U isto vrijeme kasarne JNA su bile natrpane rezervistima i srpskim dobrovoljcima koji su svo vrijeme pravili incidentne situacije. Zahtjevi legalnih organa vlasti su bile da se ne dozvoli izvlačenje naoružanja TO, koje je kupljeno novcem građana i privrede Visokog – objasnio je Ganić.
U ovom periodu su, ističe on, donesene i ključne odluke od strane općinskog rukovodstva o uvođenju vanrednog stanja i mobilizaciji jedinice protivdiverzantskog voda i državnog rukovodstva o objedinjavanju svih naoružanih sastava pod jedinstvenu komandu.
– Komanda JNA neočekivano donosi odluke da se u noći 24/25. aprila 1992. godine povuče iz kasarne Ahmet Fetahagić. Legalni organi vlasti u Visokom preuzimaju kasarnu u kojoj se 25. aprila podiže zastava sa ljiljanima, postrojavaju se jedinice TO i jedinica PL-a uz podršku i osiguranje od strane SJB Visoko. U noći 25/26.april iz kasarne Majevica, iako je bila pod kontrolom JNA, se izvlače dva lansera RRB 90 mm “OSA” koji će biti ubačeni u Sarajevo, jedan zmajem kojim je pilotirao Sulejman Vranj, a drugi kopnenim putem i koji će odigrati značajnu ulogu u odbrani Predsjedništva. Ovo je važno s obzirom na to da su branioci Sarajeva raspolagali velikim brojem raketa za OSA-u, ali su oskudijevali sa lanserima. Narednog dana, 26. aprila 1992. godine, munjevitom akcijom manevarske jedinice SJB Visoko, jedinicom PL i uz podršku TO Visoko izvlači se kompletno naoružanje, oprema i municija TO, a sama kasarna se stavlja pod kontrolu legalnih organa općine Visoko, čime je osujećeno oduzimanje više od 2000 cijevi pješadijskog naoružanja i raznog drugog oružja. Ovo naoružanje se dijelom pokušava i ubaciti u Sarajevo kao pomoć braniocima – kazao je gradonačelnik.
Visoko dalo 314 šehida i branilaca
Te akcije su nekada bile uspješne, nekada neuspješne, a u tim pokušajima je bilo i smrti branilaca, napominje on.
– I ove akcije ubacivanja naoružanja, okršaji sa ekstremistima SDS-a na obroncima Sarajeva i Ilijaša su potvrdili da su izvršene pripreme za otvorenu agresiju od strane srpskih paravojnih snaga potpomognutih sa JNA, koje su sada već nedvojbeno stale na stranu SDS-a. Na otvorene prijetnje i napade nije se dugo čekalo. Agresor je direktno napao najviše državne institucije, zarobio predsjednika države i krenuo u zauzimanje institucija države. U pokušaju da se rasterete branioci Sarajeva 3. maja snage TO i MUP-a iz Visokog kreću u borbena dejstva na bučko-kralupskom pravcu u zahvatu lijeve obale rijeke Bosne i iz pravca Kula Banjera desnom obalom rijeke Bosne prema Ilijašu i dalje prema Sarajevu. Ostvaren je djelimičan uspjeh na pomoćnom pravcu, zarobljen određen broj srpskih dobrovoljaca, zaplijenjena velika količina naoružanja. I branioci su u ovoj akciji imali poginule, ranjene ali i zarobljenih nekoliko pripadnika – naveo je Ganić.
Kao odmazda uslijedilo je neselektivno artiljerijsko-raketno granatiranje objekata na širem prostoru Visokog, ubijajući nedužne civile i nanoseći značajnu materijalnu štetu, naglasio je on.
– Najveći uspjeh je da su branioci pokazali spremnost za odbranu domovine, čime su šokirali ekstremiste, potvrđujući sposobnost za izvođenje ovih dejstava. To će biti i ostati činjenica tokom naredne četiri godine odbrane čime je Visoko pokazalo na kojoj je strani historije. Nažalost, za pravdu, istinu i budućnost veliki broj najboljih sinova i kćeri je dao život, a Visoko 314 šehida i branilaca, uz veliki broj civilnih žrtava rata – akcentirao je Ganić.
Govorio je i o ulozi Visokog u toku agresije na Bosnu i Hercegovinu.
– Visoko je tokom agresije dijelilo sudbinu svih drugih mjesta u Bosni i Hercegovini, uz određene specifičnosti. Mi to do sada nismo isticali kroz neku vrstu javne popularizacije ali sa sigurnošću možemo reći da se radi o veoma značajnom doprinosu u odbrani od agresije i odbrambeno-oslobodilačkom ratu – naveo je gradonačelnik Ganić.
Mirza Ganić
Kako je kazao, na samom početku nisu dozvolili oduzimanje naoružanja Teritorijalne odbrane. Zatim organizovane su patriotske snage kroz tadašnje političke organe Stranke demokratske akcije, te se uspjela organizovati odbrana i pružiti pomoć u opremanju, kako za Sarajevo tako i za okolna mjesta Visokog i šire.
– Za razliku od ekstremnih snaga SDS-a, koji su to u ogromnim količinama dobijali iz magacina JNA, mi smo morali raditi na način osiguranja vlastitih i sredstava koja je narod privatno davao i prikupljao. Pripremljena je privreda za rad u vanrednim prilikama, ali i službe zdravstva i civilne zaštite. U političkom i sigurnosnom smislu Visoko je bilo pripremljeno da bude alternativna tačka za mnoga državna pitanja, a to će se pokazati i tokom naredne četiri godine. U tom smislu u Visokom je razvijena jaka prvo ratna proizvodnja, a zatim namjeska industrija, uz konstantno postojanje Logističkog centra Armije i komandnih nivoa od isturenih mjesta Štaba vrhovne komande i Generalštaba Armije, do raznih komandi taktičkog, operativnog i strategijskog nivoa – izjavio je on.
Da je Visoko dalo maksimum svjedoče i brojne jedinice formirane za odbranu. U jednom momentu, ističe Ganić, bile su formirane istovremeno tri brigade, artiljerijska jedinica, snage policije i komandni i logistički elementi, a ukupni stepen mobilizacije prešao 90%.
– Na početku agresije, oslobođen je značajan dio teritorije, a jedinice iz Visokog su učestvovale u borbenim dejstvima i odbrambeno-oslobodilačkim operacijama u zonama 1., 2., 3., 5. i 7. korpusa Armije kada su bile i završne oslobodilačke operacije u Bosanskoj Krajini. Za svo to vrijeme organizovno je, pored vojnog segmenta, i funcionisanje civilnog segmenta, od proizvodnje hrane i energenata, humanitarnog segmenta prijema izbjeglih i raseljenih pa sve do kulture, sporta i obrazovanja. Odricanja su bila velika, žrtve također, ali je Visoko i cijela Bosna i Hercegovina pokazala da ima patriote koji su je uvijek spremni braniti – jasno je kazao Ganić.
U ovom kontekstu, ukazao je i na poruke iz otpora koji je pružen, a za vrijeme i prilike u kojim mi živimo.
– Svakako da danas, 33 godine od početka agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu, mi i danas živimo u izazovnim vremenima i da proces izgradnje i odbrane Bosne i Hercegovine praktično nije završen. Niti će ikada biti. Ali nas period od 1992. do 1995. svakako obavezuje da nikada ne smijemo zaboraviti naše najbolje kćeri i sinove, koji su dali živote u odbrani domovine. Ne smijemo zaboraviti ni sve ostale nevine žrtve, ali i sve naše branioce koji su tokom odbrane ranjeni, i sve druge branioce i patriote koji su na bilo koji način doprinijeli odbrani Republike Bosne i Hercegovine i podnijeli najveću žrtvu tokom odbrane. Ovi dani koje obilježavamo podsjećaju nas i simboliziraju borbu za opstanak, suverenitet i slobodnu Bosnu i Hercegovinu. Sjećajući se tih dana i naših heroja pružamo nadu i naglašavamo vrijednosti koje su uvijek krasile Bosnu i Hercegovinu, a to su mir, tolerancija, međusobno poštovanje i zajednička budućnost svih naroda koji su vijekovima živjeli na ovim prostorima – poručio je Ganić.
Brojni projekti za razvoj Visokog
Uz manifestacije koje njeguju kulturu sjećanja i pamćenja, u Visokom se provode brojni projekti, koji imaju za cilj unaprijediti sliku ovog grada i uslove života građana.
Predsjedavajući Ljeskovica je izjavio da se danas “u Visokom radi i gradi”. U razgovoru za Stav predstavio je najznačajnije infrastrukturne projekte.
– Nakon realizacije mnogih projekata u svim mjesnim zajednicama, na red je došlo i uređenje i potpuna rekonstrukcija samog centra grada. U toku je realizacija projekta vrijednog više od 3.5 miliona KM, a obuhvata rekonstrukciju ulice Alije Izetbegovića sa izmjenom svih podzemnih instalacija, nove granitne ivičnjake i pločnik, asfaltiranje saobraćajnice, nova javna rasvjeta i mnogo toga još. Ulica Čaršijska postaje šetnica, u toku su radovi na betoniranju podloge za popločavanje, a prethodno je izvršena zamjena svih podzemnih instalacija. Pored ovih, u toku su radovi na sanaciji saobraćajnice kroz industrijsku zonu Ozrakovići kojom će se zasigurno poboljšati uslovi poslovanja naših privrednih subjekata ali i povećati sigurnost svih učesnika u saobraćaju. Zahvaljujući dobroj saradnji sa kantonalnom vladom, uskoro očekujemo početak radova na izgradnji kružnog toka na samom ulazu u Visoko, a u toku godine i sanaciju regionalnog puta kroz Gornje Rosulje, te ulice Branilaca. Ovim velikim projektima će se zasigurno promijeniti cijelokupna slika Visokog, čime će naš grad postati uređen i evropski grad – kazao je Ljeskovica.
Almir Ljeskovica
Osim infrastrukturnih projekata, govorio je i o drugim projektima koji će doprinijeti razvoju Visokog, ali i olakšavanju svakodnevnog života građana.
– Grad Visoko konstantno ulaže i podržava projekte koji doprinose razvoju naše lokalne zajednice. Moram izdvojiti podršku studentima i učenicima koja se realizuje kroz stipendije i nagrade za najbolje, te podršku na raznim domaćim i međunaodnim takmičenjima. Također, pružamo snažnu podršku sportskim klubovima koji okupljaju veliki broj članova, posebno mladih, i to nam je veoma važno. Pored toga, razna udruženja građana ostvaruju podršku Grada za realizaciju svojih projekata iz oblasti poput kulture, sporta, humanitarnih aktivnosti, ekologije i slično. Sve ovo govori u prilog tome da Grad Visoko zaista stoji na raspolaganju svima onima koji žele dobro ovom gradu, te smo podrška svim pozitivnim projektima koji za cilj imaju poboljšanje uslova života u našem gradu te razvoja sporta, kulture, i ljepšeg i boljeg Visokog – naglasio je on.
Visoko je poznato kao privredni i poljoprivredni kraj, sa veoma razvijenim privatnim sektorom. Shodno tome, posebnu pažnju posvećuju podršci razvoja privrede i poljoprivrede, gdje su budžetom planirana sredstva u ukupnom iznosu više od 650.000 KM.
– Programi poticaja su pažljivo kreirani u saradnji sa udruženjima koja okupljaju privrednike i poljoprivrednike. Nažalost, zbog nekoliko, u najmanju ruku diskutabilnih odluka Vlade FBiH, i u Visokom smo osjetili negativne posljedice koje pokušavamo ublažiti onoliko koliko smo mi to u mogućnosti. Moram istaknuti i da u saradnji sa međunarodnim organizacijama konstantno podražavamo projekte zapošljavanja određenih kategorija stanovništva. Svakako, svake godine u organima uprave obezbijedimo i pripravnički staž za naše mlade koji nakon studiranja treba da obave pripravnički staž – istaknuo je predsjedavajući Ljeskovica.
Visoko ima bogatu historiju i kulturnu baštinu. Razgovarali smo i o tome može li se i više uraditi po pitanju turizma u Visokom.
– U Visoko se dolazi i u Visoko se izlazi. Već godinama unazad, Visoko je visoko na ljestvici kulturnih dešavanja u našoj regiji, a čemu značajan doprinos daje vrhunska organizacija i realizacija manifestacije “Visočko ljeto”. U saradnji sa udruženjem Setup, već dvije godine u Visokom realizujemo projekciju filmova sa SFF-a i to će se nastaviti i u ovoj godini. Značajno je istaknuti i podršku manifestaciji “Dani Zaima Muzaferije” u organizaciji udruženja Ars tragovi. U Visokom se nalazi sedam nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine, a to su: “Mile” krunidbena i grobna crkva bosanskih kraljeva, Stara džamija u Goduši, Tabačka džamija, Stari grad Visoki, Prahistorijski naselje Okolišće, Crkva svetog Prokopije, te Samostan sv. Bonaventure. Ovo su uz Arheološki park Bosanska piramida Sunca sa tunelima, glavni turistički potencijali našeg grada. Ulaganje u turizam podrazumijeva i ulaganje u infrastrukturu o kojoj smo ranije govorili, a sve sa ciljem stvaranja boljih uslova za dolazak i boravak turista u našem gradu. Tokom ljetne sezone, skoro svi smještajni kapaciteti u našem gradu su popunjeni i to nas zaista raduje. Grad Visoko je dao snažnu podršku i “Zavičajnom muzeju Visoko” za instalaciju stalne postavke čime će se dodatno obogatit turistička ponuda s obzirom na sve ono što naš muzej čuva – akcentirao je Ljeskovica.
Kako poručuje, vizija je da Grad Visoko postane još razvijeniji, funkcionalniji i prosperitetniji grad.
– Jer, mi radimo za bolje Visoko. Do kraja mandata očekujemo završetak ključnih infrastrukturnih projekata u svim dijelovima našeg grada, nastaviti ćemo sa snažnom podrškom privredi, poljoprivredi, sportu, kulturi, udruženjima, našim mladim, jačati turizam, kako bi Visoko postalo još prepoznatljivije na evropskoj i svjetskoj mapi destinacija. Svakako, sve ovo je sa ciljem osiguranja boljeg standarda naših sugrađana i uslova života u našem Visokom. U konačnici, cilj je da Visoko bude mjesto gdje se kvalitetno živi, uspješno posluje i gdje mladi vide svoju budućnost – poručio je on.
Kako zaključujemo iz razgovora s našim sagovornicima, Visoko njeguje kulturu sjećanja i pamćenja na sudbonosne događaje, na herojski otpor u vrijeme agresije na našu domovinu, te se istovremeno razvija i modernizuje.
STAV / Visoko.co.ba
