U Visokom ce po svemu sudeći na izborima u oktobru biti suprotstavljena 3-4 bloka nacionalnih stranaka (desnog centra, desnice) protiv jednog bloka ljevice.
Problem je naravno što svi ti blokovi desnice ne nude ništa novo i retorika im je skoro identična onoj kojom nas naša najača visočka desna stranka SDA gosti već 20 godina. Čak im je i nezvanična kampanja ista.
Filozofija zamjeni vladajuće desničare sa novim samo da ovi prvi konačno se maknu sa vlasti je kratkoročno rješenje koje će donijeti samo promjene u vizualnom i kozmetičkom smislu dok će konceptualni način vladanja, metode političke borbe i filozofija vladara u odnosu prema građanima ostati naravno ISTA.
Ono što će se možda promjeniti ako dodje neki drugi desni blok na vlast umjesto SDA je politika uhljebljavanja kadrova na državna jasla. SDA Visoko kao apsolutni i neumoljivi šampion u stranačkom zapošljavanju digao je zaista visok standard koji se sve i da hoće teško može doseći.
A s druge strane mislim i da su građani polako počeli razbijati svoje duhovne dogme da su “ruka ruku mije”, štela i podanički stav prema vlastodržcima zarad budžetskog posla, filozofije protivne svakoj vjerskoj i sekularnoj moralnoj filozofiji i da iste na svakog uhljebljenog nose stotine onih kojima je učinjena nepravda u gradu i općini gdje skoro svako svakog poznaje i zna.
Nema tu one distance kao u velikim gradovima gdje su žrtve nepravde i stranačkog zapošljavanja samo bezlična masa i nedefinisana grupacija “oštećenih”. Ovdje se oštećenim zna ime i prezime, kvalifikacije, trud, zasluge u društvu i na kraju krajeva socijalni status i način života.
Visočani koji preko SDA dobivaju “hljeba na pogaču” i posao na posao su konačno u glavama građana krenuli putem da budu klasifikovani kao “autsajderi” i oni koji trebaju biti izopćeni kao subjekti nepravde iako su do sada često bili uzori mladim ljudima kojima nude recept za uspjeh.
Stoga očekujem bar promjenu u toj sferi političkog života ukoliko na vlast dođe neki novi desni blok.
Ali i to nije dovoljno naravno.
Nama treba potpuna konceptualna promjena političkog djelovanja u kojoj lider najjače partije neće biti kadija i vožd već medijator suprotstavljenih ideja i vizija političkih partija, u kojoj ideologija vladajuće partije neće biti i ideologija zvanične općine, u kojoj ideje manjine neće vrijediti onoliko koliko ta manjina ima rukica u Općinskom vijeću već koliko su te ideje društveno vrijedne, u kojoj politička borba neće ići u sfere lične borbe, u kojoj se budžetske pare se neće dijeliti po principu finansiranja budućih glasova u bastionima i mjesnim zajednicama najvećih partija, i što je najvažnije u kojoj će se shvatiti da je nas suviše malo i da smo toliko propali da nemamo više dovoljno vremena, prostora i luksuza da se lažemo.
Vrijeme je za politiku neugodnih istina koje ćemo podijeliti sa građanima.
Jer politika utješnih laži nas je dovela tu gdje jesmo.
