Posjetili smo i porazgovarali sa Vehabom Halilovićem, lokalnim majstorom koji se ovim zanatom bavi od najranijeg djetinjstva. Njegova radionica, smještena uz potok Godušicu, čuva alate, tehnike i uspomene koje su se prenosile generacijama. Čibučarstvo, kao dio nematerijalne kulturne baštine Bosne i Hercegovine, uvršteno je i u UNESCO-ovu enciklopediju starih zanata, zajedno s još dva visočka zanata.
U video prilogu gledaoci imaju priliku vidjeti proces izrade frule, ali i čuti Vehabove priče iz djetinjstva, razmišljanja o ulozi tehnologije u očuvanju tradicije te njegovu zabrinutost zbog izumiranja starih igara i znanja.
„Teško je reći kad sam tačno napravio prvu frulu samostalno“, prisjeća se Vehab, „ali znam da je to bilo u djetinjstvu. U to vrijeme su se znali našaliti na račun Godušana, govoreći kako smo mi jedini koji radimo pravo – jer ako ne radiš precizno, ode frula, a može i ruka nastradati.“
Posebnu pažnju u izradi frula, dodaje, treba posvetiti izboru materijala. Za razliku od ostalih rukotvorina koje mogu nastati od različitih vrsta drveta, za svirale je nužno koristiti tvrdo i kvalitetno drvo – upravo ono koje daje čvrstoću, ton i dugovječnost.
Vehab ističe da interesovanje za kulturnu baštinu često više dolazi iz inostranstva nego iz vlastite zemlje. „Stranci koji mi dolaze često su zapanjeni kako ovakav zanat opstaje bez institucionalne podrške. Dok se kod nas borimo da ga sačuvamo, drugi ga vide kao dragocjenost.“
Prilog, osim zanatskog segmenta, dotiče i sveprisutno pitanje koje prati Visoko posljednjih godina: da li piramida zaista postoji? Iako se odgovori razlikuju, ostaje neosporna činjenica – Goduša zaista krije jedno blago. Ono koje se ne mjeri metrima, nego generacijama.
