Otac i sin pošli su na planinu – otac mora voditi sina na planinu, a ne ga izgubiti u dolini tuge.
Odjednom se sin spotaknuo o kamen i pao vičući: – Aaaaa!
Iznenađen osluškuje kako mu iz planina odgovara glas: – Aaaaa!
Pun zanimanja upita vičući: – Tko si?
Glas odgovara: –Tko si?
Dječak se iznova zadere: – Volim te!
U istom trenutku začuje: – Volim te!
Zadere se opet: – Mrzim te!
I čuje: – Mrzim te!
Dječak je prvi put iskusio planinu i iznenađen upita oca: – Tata, što se događa?
Otac se nasmiješi i odgovori: – Poslušaj još jednom – i sam se zadere prema vrhovima i jarcima: – Ti si neponovljiv i neusporediv!
Glas, kao da je s neba, a ipak s njemu najbliže planine, odgovara: – Ti si neponovljiv i neusporediv!
Otac odgovara sinu tumačeći: – Ljudi to nazivaju jekom, ali to je ustvari život. Što god kažeš ili učiniš, uvijek se vraća. Što daješ i čemu se posvećuješ, vraća se – život nije bez jeke, on će ti uvijek vraćati ono što drugima posvetiš. (Alex Pattakos)
