Imam toliko fotografija koje sam ja fotografisala za ovih 17 godina. Ali… Tek prije par dana sam izabrala svoje dvije najdraže fotografije. Hodam ja tako u srijedu po Sarajevu, bezveze razgledam naokolo i odjednom mi pogled zastade. Vidim jednog starog dedu kako kupuje cvijeće.
Dedo je na štakama, jedva hoda, prilazi jednom stolu gdje se prodaje poljsko cvijeće i novine. Čita naslov na nekim novinama i vadi novac, uzima mali buketić cvijeća, stavlja ruku na štaku i nastavlja dalje svojim putem. Pitam se da li u tom momentu misli o svojoj nani ili možda kćerci ili unuci ? O nekome sigurno misli i nekoga će sigurno obradovati taj njegov gest, pa makar to bio i neki hladni nišan na grobu. Znam samo da bi ovakva gesta i kamen obradovala.
To je bio tako divan prizor, ove fotografije su za mene drugačije, posebne. Svaka čast ovom dedi.
