Postovani sugrađani, imam potrebu da kažem nekoliko riječi o mojoj kandidaturi za načelnika općine Visoko.
Prvo i osnovno što se nameće jeste pitanje motiva i šta god da u ovom trenutku kažem prijeti da zvuči patetično, stoga vas molim da mi vjerujete. Ne postoji materijalni motiv koji bi me odvojio od poslova kojima se trenutno bavim, te dodatno zakomplicirao i onako složen životni opus. Čak šta više, moj rad na poziciji načelnika bio bi u cjelosti volonterski. Plata, dnevnice, putni troškovi i sve ostale prinadležnosti koje pripadaju načelniku je nešto čega se unaprijed odričem i što bih preusmjerio u socijalne svrhe.
Drugo što ovom prilikom želim reći je da bi svojom voljom četverogodisnji mandat upolovio. Preciznije, po isteku dvije godine podnio bih neopozivu ostavku i građani ne bi morali čekati četiri godine kako bi donijeli sud o mom radu. Ponovo bi se održali izbori za načelnika i isti ne bi bili finansirani iz budžeta, nego iz donacija. To je nešto što već sada obećavam.
Također, obećavam beskompromisnu borbu protiv svih vidova kriminaliteta, a pogotovo kriminaliteta povezanog sa narkoticima.
I na kraju, motivi. Zašto sam tu!?
Rođen sam ovdje, odrastao sam ovdje i sva moja dosadašnja postignuća su vezana za Visoko. Ove ulice i ovi ljudi su kreirali moju ličnost, i one i oni pripadaju meni, kao i ja njima. Radeći za Visoko, radim za sebe, baš kao što sam do sada radeći za sebe radio i za Visoko.
I treba li mi više motiva?!
Želim reći da poštujem ostale protukandidate i njihovu spremnost da izađu pred sud javnosti, te smatram da moj volonterski rad ne treba biti nikakva prednost u odnosu na njih. To nikako ne znači da su manje posvećeni dobrobiti ili manje plemeniti. Jednostavno, okolnosti i mogućnosti nisu iste.
I na kraju, ne pripadam nikakvim interesnim skupinama, niti sam čiji eksponent, stoga inspiraciju i motiv pronalazim u želji da budem prepoznat kao neko ko pripada onima koji se u ovim složenim i nepravednim vremenima potpuno sami moraju boriti za svoju egzistenciju ili mjesto u društvu. Onima koji nemaju moćne rođake, jaka leđa i stalnu prednost. Bio bih sretan kada bi upravo takvi u meni pronašli podršku i utočište i tada bih se smatrao ispunjenim.
Po meni, vlast nije ništa drugo nego služenje narodu i molim dragog Boga da me podrži onoliko koliko sam iskren dok ovo govorim.
I na kraju, o programima i planovima bit će prilika govoriti, a naglašavam da mi je u potpunosti jasno da su pravo na rad i plata osnovni preduslov za dostojanstven život. Sve ostalo je samo nadgradnja.
