Jednoga dana žena koja je imala veoma dugu kosu zamolila je svog muža da joj kupi češalj za kosu. Čovjek se osjećao rastuženo i rekao joj je “ne mogu”. Objasnio je da nema dovoljno novca čak ni da popravi kaiš na satu koji mu je pukao. Ona nije insistirala.
Sljedećeg dana kada je čovjek prolazio pored radnje sa satovima, prodao je svoj oštećeni sat po niskoj cijeni, a onda otišao i kupio češalj za svoju ženu. Uveče se vratio kući sa češljem u ruci, spreman da ga da svojoj ženi. Bio je iznenađen kada ju je video ošišanu, sa veoma kratkom kosom. Ona je prodala svoju kosu i držala u ruci novi kaiš za sat. Suze su im istovremeno potekle iz očiju, ne zbog bezuspješnosti njihovih akcija, već zbog jačine njihove ljubavi.