Književnost iz Visokog

Obećanje

Danas idem u samostalni obilazak
okolnih brda i vlastite duše.

Jer, kao i obično onih dana kad se nakupi tuge,
ja ljudima više ne pripadam.

Niti ja njima,
niti oni meni.

Nismo više prst i nokat,
nismo ni od iste vrste.

Neću.

Ja neću ti reći sve šta me boli,
jer neke boli nemaju svoju sestru-riječ.

Idem.

Zbog toga ovo jutro odlazim
daleko od onoga što smo gradili i stekli.

Puštam.

Odvrnem ventil na najjače zbogom
i puštam da iz mene izađe sav bijes i sedimentna tuga.

Vrisak se rasipa u gustoj magli
i snijeg je, danas, moj vjerni slušalac.

Eho mojih urlika se vraća.

Ne mogu.

Ne mogu obećati štošta,
ni sebi,
ni tebi,
ni ostatku svijeta.

Mogu ti obećati, sa sigurnošću,
da neću održati svako obećanje.

Ne ljuti se.

Ne srdi se na mene,
jer, znaj,
puno je toga što bih, ponekad, nebu izvrištala.

Ne ljuti se na mene,
jer, nije čovjek čovjeku vjeran
kao eho koji se lojalno vlasniku vraća.

Ponekad,
vlasnik ljubavi ne dobije eho svoje ljubavi nazad.

Ne ljuti se na mene,
jer ne mogu ti obećati štošta.

Jedino, ako ti nešto znači,
mogu ti obećati da ću,

nakon razgovora sa svojim tugama
i proputovanju po vlastitoj duši,

opet samo od tebe očekivati
šapat iskrene ljubavi

kao eho mi upućen natrag.

Click to comment

Ostavite Komentar

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

NAJNOVIJE

Na Vrh