Postajem sama sebi dosadna s Dežulovićem i Kožom, ali ne mogu odoljeti toj kolumnističkoj metafori razgovora sa alter egom.
Jeste li ikad bili u situaciji da toliko uživate u igrama riječi i općenito nadmudrivanju s nekim koga poznajete toliko dobro, skoro kao samog sebe?
Ja jesam.
Ja jednu, alter ego jednu. Ja dvije, on dvije i tako do unedogled. Razumijemo se nas dvoje. S tim da u ovoj našoj priči ja sam žensko, a alter ego je muško. I sad se nas dvoje ubjeđujemo. Ko je pametniji, ko će kome prije šuknut, ko će koga spustiti, ko će kome dići rep.
Sjedimo mi tako u sobi i pričamo. On baron,ja baronesa. Rock and roll! Užitak i renesansa.
Onda se počnemo malo ozbiljnije šprdat. Verbalna pornografija bez eksplicitnih scena iz pomenute vrste kinematografije, više zajebancija na teme iz filozofije života i i životne filozofije. Verbalne perverzije o Frojdu, ispitu općeg znanja za državnu službu, pokvarenom umu zatrovanom odgojem u Sparti, nacizmu, pesinluku uma u mentalnoj, a nimalo sexualnoj sferi, loženje moždanih vijuga, provokacije kakve su dostojne originalnog hitlerovskog nacizma. Rijetko ko bi mogao upratiti tok misli i brzinu njihovog nastanka. Riječi se roje same, u glavi, u razgovoru mene i mene. Nacizam i narcizam u jednom. Valjanje pijuna po šahovskoj tabli. Mentalni koitus.
Skontam da sam gladna. On kaže ubij dvoje jaja makar to znaš. Hmmm znam, al ko bi ubio jaja zbog jela. Hahaha… nastupa smijeh iz dubine i vanjštine. Udica je bačena, ali šta je mamac. Svetlana ovo je atomski vek ( Pero Zubac, „Mostarske kiše“) i udice su nepotrebne. Frojdovska analiza nivoa ega, korijen ega i njegovo zadovoljenje.
Postaviš cilj, doneseš odluku i onda plan ostvarenja prilagođavaš uslovima na putu. Nekad je to nježno, nekad grubo, nekad sadizam nekad mazohizam, nekad si gornji nekad si donji, nekad trčiš nekad tapkaš u mjestu, al’ važno je da ne ide natrag. Samo naprijed i uvijek naprijed. I onda ti on meni kaže „Ma šta se ti više iživljavaš na meni?“. „Srećo draga, nemam nikog boljeg u ovom momentu i na ovoj mentalnoj razini sad.“
Idi sad. Pričat ćemo opet sutra. Uz kahvu poslije posla. Zakazujem ti sastanak tačno u 4. Petnaest akademskih se dozvoljava.
Tema će se već sama nametnut. VSS smo oboje, humanisti teški. Kapitalizam i renesansa. Roman toka svijesti odvija se u glavi.
Život nije suparnik kojeg treba savladati nego vrijeme u kojem se treba ostvariti. Nama jarčevima makar ide na ruku. Dobro i kozama, da ne zanemarimo rodnu ravnopravnost. Kao homo sapiens, kao individuum, kao ego i alter ego.
